Letter to the town of Gornji Kosinj – Pismo gradu Gornji Kosinj

4th generation Croatian-American’s letter of introduction to his ancestorial village.

Pismo Hrvatsko-Amerikanca 4. generacije o selu njegovih predaka.

Original written in American English.

Independent paid translator –

meggy11 | Profile | Fiverr

Izvornik napisan na američki engleskom jeziku.

Neovisni Paćeni prevoditelj –

meggy11 | Profile | Fiverr

It’s been a long time Gornji Kosinj. A very long time.  I’m not sure what it was like the last time we saw one another. I do not know if we left on good terms or ran out of town. One way or another it was hard.

Prošlo je puno vremena, Gornji Kosinj. Jako puno vremena. Više nisam siguran kako je bilo kada smo se vidjeli zadnji put. Ne sjećam se jesmo li se rastali u dobrim odnosima ili sam pobjegao iz grada. Na ovaj ili onaj način, znam da je bilo teško.

For the last few generations, you were an unnamed and vague place. When I asked about you, voices that had not spoken Hrvatski casually in generations simply said, “Croatia”, in their Pennsylvania steel mill accents.

Posljednjih nekoliko generacija bio si neimenovano i nejasno mjesto. Kada sam se raspitivao o tebi, glasovi koji generacijama nisu mogli ležerno izustiti hrvatski jednostavno bi samo rekli „Croatia“, svojim snažnim pensilvanijskim naglaskom.

But I am you. They were you. Even now in the second century we have been apart, four generations later, I am still half Hrvatski by blood.

Ali, ja sam ti. Oni su bili ti. Čak i sada nakon drugog stoljeća naše razdvojenosti, četiri generacije kasnije, i dalje sam po krvi pola Hrvat.

Do not hold it against them. They did what they had to do to survive when they arrived here. For the first few decades, survive is all they could do. When they died, they died tired in a foreign land. A single picture, some written records and their graves are all that remains.

Nemoj im držati to za zlo. Učinili su ono što su morali, došli su ovamo kako bi preživjeli. A to su i radili prvih nekoliko desetljeća, samo preživljavali. Kada su umrli, umrli su umorni u stranoj zemlji. Sve što je ostalo od njih bilo je jedna fotografija, nekoliko zapisa i njihovi grobovi.

The first generation born here did better. They split the divide. They spoke Hrvatski at home as children but by the time they died they could only remember a few words. I learned those few words from them.

Prva generacija rođena ovdje prošla je nešto bolje. Podijelili su rascijepljeno. Dok su bili djeca, kod kuće su pričali hrvatski ali do njihove smrti mogli su se sjetiti tek nekolicine riječi. I tu sam nekolicinu riječi naučio od njih.

Since we arrived here, we kept leaving. We travelled the world; over and over we volunteered to fight and sent to the limits of the world for our new home. Know that had we stayed, we would have done the same for you.

Od kada smo došli ovdje pokušavali smo otići. Putovali smo svijetom; iznova i iznova bi se dobrovoljno javljali u borbe i bili slani na kraj svijeta, sve za naš novi dom. Znaj, da smo ostali, učinili bismo to i za tebe.

We built ourselves up. Against anti-Slavic, anti-immigrant and anti-Catholic sentiments, we did not complain. We fought, sometimes quite literally tooth and nail. We spent our time building businesses, lives, and families. As we did that, you necessarily and slowly faded into a mystery. Our lives became about places that were as far from your quiet valley as could be. Places with names as distant and foreign as their shores.

Izgradili smo se. Nismo se bunili protiv antislavenskih, antiimigrantskih i antikatoličkih osjećaja. Borili smo se, ponekad čak doslovno zubima i noktima. Provodili smo svoje vrijeme u gradnji poslova, života i obitelji. Kako smo bili obuzeti time, ti si posljedično i lagano padao u misterij. Naši su se životi vrtjeli oko mjesta koja su bila što dalje od tvoje tihe doline. Mjesta s imenima dalekim i stranim poput njihovih obala.

But I am not them and then is not now. At 35, I am the family patriarch now. The only grandchild of the children of those who left. With the fifth generation of Croats about to be born, they will have a different life than their predecessors. I am seeing to that.

Ali ja nisam oni i tadašnje vrijeme nije isto kao sadašnje. Sada sam sa svojih 35 godina obiteljski patrijarh. Jedini unuk djece onih koji su otišli. Peta generacija Hrvata koji će se roditi imat će drugačiji život od svojih prethodnika. Ja ću se pobrinuti za to.

Brush up lessons have caused Hrvatski to return to our conversations around the house for the first time in almost eighty years. Lepinja bread is baking more days of the week then not. The other day when I came home, Hrvatski pop music could be heard coming through the walls to the street. My cultural revolution might be sticking.

Osvježavanje lekcija iz hrvatskog dovelo je do toga da se on lagano vrati u našu komunikaciju unutar kuće po prvi put nakon gotovo osamdeset godina. Većinu dana u tjednu peče se lepinja. Neki dan kada sam došao doma, na ulicu se mogla čuti kroz zidove hrvatska pop glazba. Moja kulturna revolucija počela je dolaziti do izražaja.

I want to begin to visit on a regular basis with my family. We want to purchase land. I want to use any sway I have in the small town of Paris, Kentucky, where we call home now, to build bonds of friendship and mutual affection between the places in the world that should matter to me the most. We do not want to change you. We want you for what you are. The good, the bad and the ugly.

Želio bih sa svojom obitelji početi redovito dolaziti u posjete. Želimo kupiti zemljište. Želim iskoristiti svaki utjecaj koji imam u gradiću Paris u Kentuckyju, koji sada zovemo domom, za izgradnju veza prijateljstva i uzajamne privrženosti između dva mjesta na svijetu koja bi mi trebala biti najvažnija. Ne želimo te promijeniti. Želimo te zbog onoga što jesi. Zbog dobrog, lošeg i ružnog.

My company will continue down a path of providing our material, products and media in English and Hrvatski before all other languages. I will look to the Croatian-Americans here to join our work. We will teach our children your culture because they will run through your fields again.

Moja će tvrtka nastaviti isti putem u pružanju naših materijala, proizvoda i medija na engleskom i hrvatskom jeziku, prije svih drugih jezika. Potražit ću Hrvato-Amerikance ovdje da se pridruže našem radu. Našu ćemo djecu naučiti tvojoj kulturi jer će oni jednoga dana trčati svojim poljima.

Are we really a genuine example of your culture? Probably not. Are we Americans playing Croatian? Are we just “Crovatski”? For now, Hrvatski critics could really pick apart our attempts. I ask you to forgive our ignorance. This is only the beginning. We have a lot of studying to do.

Jesmo li mi stvarno pravi primjer tvoje kulture? Vjerojatno nismo. Igramo li se mi Amerikanci Hrvata? Jesmo li samo kroatizirani? Za sada ni hrvatski kritičari mogli doista razlučiti naše pokušaje. Molimo te da nam oprostiš zbog našeg neznanja. Ovo je samo početak. Moramo još mnogo učiti.

You are no longer an obscured place to us. You are no longer an unknown village somewhere in the depths of our past.  You are a real place, as alive and real as when we left. You are our past and a part of our overall future as Americans, for Americans we are. The better part of two centuries ago, a Joe Mance left you and you can tell everyone a Joe Mance is returning.

Best Regards,

Joseph Andrew Mance

03/03/23

Ti za nas više nisi nejasno mjesto. Više nisi nepoznato selo negdje u dubini naše prošlosti. Ti si stvarno mjesto, živo i pravo kao kad smo otišli. Ti si naša prošlost i dio naše ukupne budućnosti kao Amerikanaca, jer mi smo ipak Amerikanci. Bolji dio od prije dva stoljeća, Joe Mance te je napustio i možeš svima reći da se Joe Mance vraća.

S poštovanjem,

Joseph Andrew Mance

03/03/2023

Make sure to like and share our post of Facebook! It will help us grow!

Obavezno lajkajte i podijelite našu objavu na Facebooku! To će name pomoći da rastemo!